Najintimnija ispovijest iz prve ruke: Evo kako sam postala ljubavnica i imal neko…

– Gdje i kada? – odgovaram bez razmišljanja.

Pozvonila sam. Vrata su se otvorila. Povukao me k sebi tako jako da sam mislila kako ću se odlijepiti od poda. Nakon gotovo pola godine koketiranja, napokon sam ga okusila. Usne su mu meke, poljubac strastven, baš onako kako volim. Dok mi zavlači ruku pod majicu, cijelo mi tijelo treperi. Osjećam mu vrući dah na vratu. Svijetla su ugašena, tek negdje u dnu prostorije gori jedno koje baca žute jezičke po nama i otkriva ono divlje u meni. Dok mi nježno jezikom prelazi preko dekoltea spuštajući se prema grudima, osjećam kako mi se bradavice napinju. Njegov jezik igra se s jednom, dok mu je ruka na mojoj drugoj dojci. Najradije bih povikala: ‘Antonio, vruće mi je’. Osmijehnem se na tu pomisao.

Rukom ga lovim grčevito za kosu i polako guram niže. I niže. I još niže. Ne opire se, već pušta da ga vodim. A onda mi pruža blaženi poljubac. Nježnim pokretom prati siluetu moga tijela i zaustavlja se na stražnjici, lovi snažno za bokove i okreće leđima prema zidu. Skida baš sve…

U tom trenu zazvonio je telefon. Pušta ga da zvoni. No, iziritirana upornošću onoga s druge strane linije, tjeram ga da se javi ne bismo li čim prije nesmetano nastavili tamo gdje smo stali.

– Oprosti, moja žena… – promrmlja.

– Žena? – upitam podižući obrve jer ne vjerujem što čujem.

– Kako nisam znala? Ne! Nemoguće! Ovo se ne događa… – vodim unutarnji monolog.

No on ne pokazuje nikakav osjećaj krivnje, a ni potrebu za objašnjenjem. Umjesto toga pruža mi poljubac od kojeg u isti čas zaboravim što me muči…

Oznojeni i zadovoljeni rastajemo se u gluho doba noći.

– Ma bravo Petra! Čestitam, postala si ljubavnica. – govorim si zajedljivo dok se vozim praznim ulicama grada.

Ona čudna sila koja me vukla k njemu još uvijek ne popušta. Unatoč svemu, vješto uskačem u sve uloge, pa i ovu novu. Lijepo sam vam rekla, znala sam da ću ga prevariti…

Možda bih trebala početi paziti što želim. Ok, možda ne još… Jer, doista, uživala sam.

Zaključit ću kao i posljednji put:

Zovite me preljubnicom, osvetnicom, prevaranticom… nije mi važno. Ako sam išta naučila u trenutku razočarenja koji sam spomenula, to je da ne treba uložiti sve karte na jednog igrača. Uostalom, zašto bi takvi izleti bili rezervirani isključivo za muškarce? Što? Njima je dopušteno, a ženama nije? Molim lijepo da mi netko kaže gdje to piše, zaključuje Petra za živim.hr.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*